Bojim se… i djelujem…

Gotovo svakoga dana susretnem se s bar jednom osobom koja se susreće s ogromnim strahom u sebi. I rekla bi da ne postoji na ovome svijetu osoba koja u nekoj mjeri ne osjeća strah.

Često čujem u zadnje vrijeme od svojih klijenata, pročitam po raznim grupama, forumima kako stah nasljeđujemo od predaka i kako ga se onda teško riješiti…

Ja se ne bi upuštala u takva i slična tumačenja, jer mi živimo sada i ovdje.Mi smo ti koji odlučujemo kako ćemo se nositi s neugodnim emocijama. Ako postoje neki strahovi ja sam sklona reći da su naučeni ne nasljeđeni. Proučavanjem ljudske psihologije kada kažemo da je nešto naslijeđeno većinu nas to asocira na nešto na što mi nemamo utjecaj.

Strah kao najneugodnija emocija koju možemo imati, koja nas drži prikovane na mjestu najnormalnija je emocionalna reakcija svakoga od nas. Čak i jako puno stvari koje radimo i odluka koje donesemo, donosimo isključivo iz straha.

Kada bismo trebali definirati hrabrost, to nikako ne bi značilo odsudstvo straha. Naprotiv, značilo bi djelovati unatoč tom strahu!

Kada smo moja kolegica i ja željele napraviti jednu konferenciju i to nam je bilo prvi puta da organiziramo nešto tako velikih razmjera, velikih i za iskusne a kamoli za nas dvije početnice, ja sam u sve to krenula sa smjelošću i entuzijazmom, ali kroz tjedan  dana mi se počeo javljai strah! Što ako nećemo uspjeti pokriti troškove, što ako ne dođe dovoljno ljudi, što ako moje prvo zaista VELIKO predavanje ispadne loše, što ako će mi se ljudi smijati…. Sve su to bili strahovi koji su me pratili.

I ja sam imala izbor, odustati ili djelovati. Obzirom da ništa nije bilo još objavljeno zaista sam to mogla. Ali nisam, odlučila sam iako su ti strahovi tu, raditi na njima i ići naprijed. Tapkala sam svakoga dana, djelovala i stavljala fokus na ono što je trebalo obavljati.

Na kraju je naša konferencija prošla fantastično, a iskusniji kolege su nam rekli svaka čast na hrabrosti i svi su oni znali da je tu bilo straha, sumnji i svega ali da smo nas dvije imale hrabrost!

Strah je primarna ljudska emocija i s njom se kao takvom rađamo,  a o nama osvisi da li će strah kontrolirati nas ili ćemo mi biti kontrolirani stahom.

Tapkajte i radite na onom čega se vi bojite, živite nova iskustva, upuštajte se u nove stvari…

Veliki zagrljaj,

Danijela

 

Danijela Medaković                                                                                finale logo tapkanje
danijela@tapkanje.eu
095 7421 162
www.tapkanje.eu